Dva detalja koja je temperaturni senzor lako zanemariti
Puno je rečeno o principu i ugradnji temperaturnog senzora, a većina ljudi to već dobro zna, ali postoje dva detalja koja je lako previdjeti u procesu korištenja temperaturnog senzora. Jedno je radna temperatura, a drugo dubina umetanja.
Uobičajeni rad elementa temperaturnog senzora je zadovoljavanje njegovih radnih uvjeta, od kojih je jedna njegova radna struja. Budući da temperaturni osjetnik ima vrijednost otpora, kad struja prolazi kroz element osjetnika temperature, doći će do gubitka energije i stvaranja topline, pa je u cilju smanjenja pogreške mjerenja temperature uzrokovane zagrijavanjem samog senzora, stoga je neophodno kako bi se smanjilo zagrijavanje senzora što je više moguće u uvjetima normalnog rada senzora. Zbog toga senzor temperature treba koristiti u uvjetima konstantne slabe struje. Tako je, na primjer, normalna radna struja toplotnog otpora platine 5MA, ali naša preporučena radna struja je 1MA. Razlog je smanjenje pogreške u mjerenju uzrokovane samozagrijavanjem elementa osjetnika temperature. Kada je struja konstantna, izlaz će imati linearni odnos između temperature i električnog potencijala.
Dubina umetanja temperaturnog senzora također je problem koji je lako zanemariti. Neki kupci zahtijevaju da je dubina umetanja kratka, ali je promjer relativno velik. To je nerazumno, posebno u slučaju visoke temperature, što nije preporučljivo. Teoretski gledano, umetanje temperaturnog senzora Dubina se općenito može odrediti prema stvarnim potrebama. Ali minimalna dubina umetanja ne smije biti manja od 8-10 puta promjera zaštitne cijevi osjetnika temperature. Samo na taj način rad senzora temperature može biti stabilan.
Poznavanje radne struje i dubine umetanja temperaturnog senzora neophodno je da bismo odabrali i koristili temperaturni senzor. Ako zanemarite ova dva detalja, lako ćete prouzročiti nestabilne performanse ili čak oštećenje temperaturnog senzora.
