Razlike i karakteristike termoparova tipa J, T i K tipa
![]() |
![]() |
Karakteristike i scenariji primjene različitih tipova termoparova. Uobičajeni tipovi i karakteristike termoparova se često koriste u proizvodnji. Uobičajeni tipovi termoparova uključuju J tip, T tip i K tip. Prema različitim scenarijima primjene, moramo koristiti razumne tipove kako bismo osigurali da je temperatura koju prikupljaju termoparovi preciznija. Evo razlika između ova tri tipa termoparova: K-tip termoelementa, poznat i kao nikl-hrom-nikl-silicijumski termoelement 1) Nikl-hrom-nikl-silicijum termoelement (termopar K-tipa) je trenutno najčešće korišteni, jeftin metalni termoelement upotreba jednaka zbroju ostalih termoparova. Nominalni hemijski sastav pozitivne elektrode (KP) je Ni: Cr=90:10, a nominalni hemijski sastav negativne elektrode (KN) je Ni: Si=97:3, uz upotrebu temperatura od -200~1300 stepeni.
2) Termoparovi tipa K imaju prednosti dobre linearnosti, visokog termoelektričnog potencijala, visoke osjetljivosti, dobre stabilnosti i uniformnosti, jake otpornosti na oksidaciju i niske cijene i mogu se koristiti u oksidirajućim inertnim atmosferama. Široko prihvaćen od strane korisnika. 3) Termoparovi tipa K ne mogu se direktno koristiti na visokim temperaturama u sumporu, redukujući ili redukujući oksidirajuće naizmjenične atmosfere i u vakuumu, niti se preporučuju za upotrebu u slabo oksidirajućim atmosferama. J-tip termoelementa, također poznat kao željezo-bakar-nikl termoelement 1) Gvozdeni bakar-nikl termoelement (termopar J-tipa), također poznat kao željezni konstantan termoelement, je jeftin i jeftin metalni termoelement. Nominalni hemijski sastav njegove pozitivne elektrode (JP) je čisto gvožđe, a negativne elektrode (JN) je legura bakra nikla, koja se često nejasno naziva konstantan. Njegov nominalni hemijski sastav je 55% bakra i 45% nikla, kao i malih, ali važnih elemenata kao što su mangan, kobalt i gvožđe. Iako se naziva konstantan, razlikuje se od konstantana nikl hroma i konstantana bakra i ne može se zamijeniti sa EN i TN. Temperaturni opseg mjerenja pokrivenosti termoelementa gvožđe konstantan je {{10}}~1200 stepeni, ali uobičajeni temperaturni opseg je 0~750 stepeni. 2) Termoparovi tipa J imaju prednosti dobre linearnosti, visokog termoelektričnog potencijala, visoke osjetljivosti, dobre stabilnosti i uniformnosti i niske cijene, a korisnici ih široko koriste. 3) Termoparovi tipa J mogu se koristiti u vakuumu, oksidaciji, redukciji i inertnoj atmosferi, ali željezo pozitivne elektrode brzo oksidira na visokim temperaturama, tako da je temperatura njegove upotrebe ograničena i ne može se direktno koristiti u atmosferama sumporanja na visokim temperaturama bez zaštita. Termopar T-tipa, također poznat kao bakar-bakar-nikl termoelement 1) Bakar-bakar-nikl termoelement (T-tip termoelementa), također poznat kao bakar konstantan termoelement, najbolji je metalni termoelement niske cijene za mjerenje niskih temperatura. Njegova pozitivna elektroda (TP) je čisti bakar, a negativna elektroda (TN) je legura bakra nikla, poznata kao konstantan. Kompatibilan je sa nikl-hrom konstantanom EN, ali ne i sa konstantanom gvožđa JN, iako se oba nazivaju konstantan. Opseg temperature mjeren poklopcem bakarno-nikl termoelementa je -200~350 stepeni. 2) Termoparovi tipa T imaju prednosti dobre linearnosti, visokog termoelektričnog potencijala, visoke osjetljivosti, dobre stabilnosti i uniformnosti i niske cijene. Naročito kada se koriste u temperaturnom opsegu od -200~0 stepeni, imaju bolju stabilnost, sa godišnjom stabilnošću manjom od ± 3 μ V. Nakon verifikacije na niskim temperaturama, mogu se koristiti kao standard druge klase za prenos vrednosti na niskim temperaturama. Karakteristike i scenariji primjene različitih tipova termoelementa su sljedeći: 3) Pozitivni bakar termoparova tipa T ima slabu otpornost na oksidaciju na visokim temperaturama, tako da je gornja granica temperature njihove upotrebe ograničena. Na osnovu gore navedenih tehničkih parametara može se grubo utvrditi da se za mjerenje na niskim temperaturama mora odabrati termoelement T tipa, a za mjerenje visokih temperatura, kao što je temperatura vruće žice, odabrati termopar tipa K. Što se tiče konvencionalnog mjerenja, kao što su neki testovi porasta temperature, korištenje termoelementa tipa J je razumnije.








